Prilika da Hrvatska kupi Hypo banku

Danas je objavljena vijest da se Hypo banka tijekom sljedeće godine namjerava povući s hrvatskog tržišta. Zapravo će se povući sa svih tržišta jugoistočne Europe, a povod za ovo je vjerojatni strah austrijske vlade da bi Austriji mogao biti snižen kreditni rejting uslijed izloženosti ovim tržištima. Iz zagrebačke podružnice je vrlo brzo stigao demantij, tj. pojašnjenje kako je šef Hypo banke pogrešno shvaćen (?!?), tj. da se banka ne namjerava povući, već da će biti re-privatizirana, što je navodno i bio cilj kad je prije nekoliko godina Hypo banka bila nacionalizirana nakon svih onih afera koje su ju pratile. Sama re-privatizacija je bila zamišljena da se treba odigrati jednog dana nakon što banka bude ponovno stabilizirana.

Bilo kako bilo, povlačenje ili re-privatizacija, radi se o prodaji, a meni se to čini kao izvrsna prilika da upravo Hrvatska od Austrije otkupi Hypo banku te na taj način značajno poveća udio domaćih banaka na tržištu - za više od 10%! No, kako to napraviti? Znamo da je država u izuzetno teškoj financijskoj situaciji, neki bi rekli katastrofalnoj. Navodno je Hypo banka "teška" nekoliko stotina milijuna eura, nakon što vlasnici izvuku ono što se može izvući. A nekoliko stotina milijuna eura je mnogo novca, vjerojatno i previše za Hrvatsku.

Moguće rješenje vidim u izdavanju državnih obveznica, s relativno niskom kamatnom stopom, a koje bi se ponudile - građanima. Uz ne predugo dospijeće takvih obveznica, recimo 7 godina, možda i kraće te kamatnom stopom taman tolikom da pokrije inflaciju i na to doda neku sitnu premiju, ovakav pothvat državu ne bi trebao pretjerano opteretiti, a korist bi, dakako, bila golema i višestruka. S jedne strane bi se omogućila svojevrsna štednja građanima, s prinosom ipak nešto većim od štednje u bilo kojoj banci. Osim toga, građanima bi se omogućilo da takvim vrijednosnim papirom - obveznicom - sudjeluju na uređenom tržištu kapitala, u ovom slučaju zagrebačkoj burzi, što bi bilo dobro za samo tržište kapitala, ali bi i doprinijelo financijskoj pismenosti šireg sloja ljudi. Pritom ne bi bilo nikakve bojazni za uloge jer država ipak ne može tek tako propasti (ta nismo mi Grčka!). Na koncu, građanima bi se ponudilo da investiraju u djelić ponosa na način da svojim teško zarađenim novcem pomognu državi osnažiti utjecaj u bankarskom sektoru.

Bio bi to ujedno početak povratka vlasništva nad većim bankama, vlasništva koje nam je tako glatko izmigoljilo u protekla dva desetljeća...