Saturday 24 December 2011

Sretan Božić!

Svima koji prate moj blog želim čestit Božić i sretnu Novu godinu!

Neka vam se ispune sve želje. Ako nemate posao, da ga nađete, a ako ga imate, da ga zadržite. (Ako niste zadovoljni njime, razmislite triput je li baš sad pravo vrijeme za promjenu). Puno zdravlja i sreće, a vašoj djeci neka Djed Mraz donese ono što su si sama poželjela.

Našoj novoj Vladi, osim mnogo uspjeha i malo sreće, ponajviše želim - mnogo odlučnosti.

Friday 23 December 2011

Ako neće ovi, tada neće nitko

Dobili smo novu Vladu. Konačno! Nakon toliko mučnih godina vladavine onog "državotvornog" pokreta (za njih se niti ne može reći da su stranka), dobili smo modernu i demokratsku Vladu sastavljenu od četiri stranke čiji su programi koliko-toliko sukladni i za koje se prema svemu dosad izrečenom čini da im je izvlačenje Hrvatske iz gospodarske i moralne krize primarni cilj. Barem želim vjerovati da je tomu tako jer, ako nije, tada ovoj zemlji više nema pomoći.

Odgledao sam sve dostupne video isječke koji su se vrtjeli po nacionalnim televizijama i mogu reći da mi se sviđa ono što sam vidio i čuo. Novi premijer je jednostavno za barem dvije klase bolji i zreliji političar od bilo čega što se dosad nudilo, pogotovo onoga što smo donedavno imali. Stoga sam uvjeren da će pokušati zaista sve i na najbolji mogući način ne bi li nas sve izvukli iz dreka.

Osobno predviđam da će se već u prvoj godini njihove vladavine, dakle, tijekom 2012. godine početi nazirati nekakvi rezultati. Bit će i bolnih rezova, koliko god oni sad pokušavaju retoriku po ovom pitanju ublažiti. I prosvjeda će biti. Ipak, ono što ja predviđam, a s time se slaže i jedan moj kolega s kojim sam večeras prodiskutirao aktualni politički trenutak uz pivicu, bit će nemira. Pod time mislim na nemire izazvane oduzimanjem raznih povlastica svim onim lažnim braniteljima, lažnim vojnim invalidima, lažnim poljoprivrednicima i inim parazitima koji žive od tuđeg rada, a sebe smatraju posebno pametnima jer su, eto, zajebali sustav, a time posredno i sve nas koji igramo po pravilima sustava. Ako takvi nemiri izostanu, značilo bi da nova Vlada ne reže dovoljno duboko!

Nažalost, osjetit ćemo rezove i svi mi ostali, no vjerujem da će svatko tko je barem prosječno inteligentan takve rezove podržati znajući da su nužni, da je nastupio posljednji mogući trenutak za početak njihovog provođenja te da su ljudi koje smo ovaj put izabrali naša posljednja prilika. Zbog naše budućnosti i budućnosti naše djece.

Poželimo stoga mnogo uspjeha i ponešto sreće novoj Vladi!

Monday 19 December 2011

Prilika da Hrvatska kupi Hypo banku

Danas je objavljena vijest da se Hypo banka tijekom sljedeće godine namjerava povući s hrvatskog tržišta. Zapravo će se povući sa svih tržišta jugoistočne Europe, a povod za ovo je vjerojatni strah austrijske vlade da bi Austriji mogao biti snižen kreditni rejting uslijed izloženosti ovim tržištima. Iz zagrebačke podružnice je vrlo brzo stigao demantij, tj. pojašnjenje kako je šef Hypo banke pogrešno shvaćen (?!?), tj. da se banka ne namjerava povući, već da će biti re-privatizirana, što je navodno i bio cilj kad je prije nekoliko godina Hypo banka bila nacionalizirana nakon svih onih afera koje su ju pratile. Sama re-privatizacija je bila zamišljena da se treba odigrati jednog dana nakon što banka bude ponovno stabilizirana.

Bilo kako bilo, povlačenje ili re-privatizacija, radi se o prodaji, a meni se to čini kao izvrsna prilika da upravo Hrvatska od Austrije otkupi Hypo banku te na taj način značajno poveća udio domaćih banaka na tržištu - za više od 10%! No, kako to napraviti? Znamo da je država u izuzetno teškoj financijskoj situaciji, neki bi rekli katastrofalnoj. Navodno je Hypo banka "teška" nekoliko stotina milijuna eura, nakon što vlasnici izvuku ono što se može izvući. A nekoliko stotina milijuna eura je mnogo novca, vjerojatno i previše za Hrvatsku.

Moguće rješenje vidim u izdavanju državnih obveznica, s relativno niskom kamatnom stopom, a koje bi se ponudile - građanima. Uz ne predugo dospijeće takvih obveznica, recimo 7 godina, možda i kraće te kamatnom stopom taman tolikom da pokrije inflaciju i na to doda neku sitnu premiju, ovakav pothvat državu ne bi trebao pretjerano opteretiti, a korist bi, dakako, bila golema i višestruka. S jedne strane bi se omogućila svojevrsna štednja građanima, s prinosom ipak nešto većim od štednje u bilo kojoj banci. Osim toga, građanima bi se omogućilo da takvim vrijednosnim papirom - obveznicom - sudjeluju na uređenom tržištu kapitala, u ovom slučaju zagrebačkoj burzi, što bi bilo dobro za samo tržište kapitala, ali bi i doprinijelo financijskoj pismenosti šireg sloja ljudi. Pritom ne bi bilo nikakve bojazni za uloge jer država ipak ne može tek tako propasti (ta nismo mi Grčka!). Na koncu, građanima bi se ponudilo da investiraju u djelić ponosa na način da svojim teško zarađenim novcem pomognu državi osnažiti utjecaj u bankarskom sektoru.

Bio bi to ujedno početak povratka vlasništva nad većim bankama, vlasništva koje nam je tako glatko izmigoljilo u protekla dva desetljeća...

Sunday 18 December 2011

Zašto ne žalim plaćati TV pretplatu

Danas sam mislio pisati o nečem sasvim desetom, no dogodilo se nešto što me natjeralo da promijenim mišljenje. Dogodio se središnji Dnevnik HTV-a, točnije njegov završetak. I to kakav završetak! Maestralan!!!

Naime, na koncu Dnevnika, prije sporta i prognoze vremena, voditelj i urednik Zoran Šprajc odlučio je progovoriti o pritisku koji očigledno na njega i njegovu novinarsku ekipu vrši poslodavac, a zbog priloga o posljednjim danima obrane Vukovara, objavljenom u Dnevniku 20. studenoga. U tom su prilogu bili izneseni arhivski televizijski materijali, kao i telefonski razgovori između vukovarskog zapovjednika i državnog vrha, što je nekim ljudima očigledno zasmetalo.

U današnjem donekle ironičnom osvrtu, Šprajc je posramio Programsko vijeće HRT-a, za što će, sasvim sigurno uslijediti suspenzija. Osobno se nadam da one neće biti dugoga vijeka te da će Šprajc vrlo brzo nastaviti s još više slobode uređivati središnju informativnu emisiju.
Prenosim i svoj komentar koji sam odmah po završetku današnjeg Dnevnika napisao na njegovom blogu.
Ovime što ste danas učinili prilikom odjave Dnevnika, g. Šprajc, ušli ste u anale hrvatskog uredništva vijesti, ali i novinarstva uopće. Očigledno ste procijenili da je:
a) klima dovoljno zrela i da će ovo i ovakvo Programsko vijeće HRT-a uskoro u ropotarnicu povijesti, na krilima novoizabrane nam vlasti;
b) dosta bilo svih tih njihovih sranja, da se istina treba čuti i da ste spremni preuzeti rizik (ponovnog) uklanjanja s pozicije urednika Dnevnika.
Bilo a) ili b), svaka Vam čast, a Dnevnik od 20. studenoga već četiri tjedna čuvam lokalno spremljen na disku. Jedino mi žao što Vas neko vrijeme neću vidjeti u Dnevniku zbog sankcija koje će sad uslijediti. No, neće proći dugo dok i ti dinosauri iz Vaše kuće ne odj*** zauvijek. A dotad, pišite nam ovdje, malo češće…
Inače, uglavnom ne pratim HTV, a informativne emisije ponekad pogledam na jednoj drugoj televiziji (jednostavno mi se viša sviđa koncept). Iznimka su dani kad očekujem da upravo Šprajc vodi Dnevnik na HTV-u. Tada ujedno pomislim kako nije cijela moja pretplata uzalud potrošena.

Bravo Šprajc!

Thursday 15 December 2011

GSM roaming u tuzemstvu

Prije nekog vremena dogodilo mi se nešto neobično. Vraćajući se iz Slovenije, poželio sam se što prije javiti supruzi, no poučen iskustvom da strana mreža “šprica” i malo nakon granice, odlučio sam igrati na sigurno. Na mobitelu sam ugasio prijem signala (“flight mode”) i potom ponovno uključio. Obzirom da sam bio već duboko u hrvatskom prostoru, otprilike 2km zračne udaljenosti od najisturenijeg dijela slovenske granice, nisam niti pomislio da bi me ponovno mogla uloviti strana mreža. Međutim, upravo se to dogodilo.
Moj kratki razgovor za posljedicu je imao dodatnu stavku na mjesečnom računu, u iznosu od više od 20 kn. Uputio sam prigovor korisničkoj podršci putem emaila i zaboravio na cijeli slučaj. Račun sam pravovremeno platio kako ne bih imao dodatne troškove zateznih kamata. A onda, jednog dana primam odgovor korisničke podrške:
“(…) Provjerom je utvrđeno da na ispostavljenom računu nema nepravilnosti u vezi obračuna i naplate elektroničkih komunikacijskih usluga korištenih s predmetnog pretplatničkog broja. (…)
(…) Međutim, iako spomenutom provjerom nisu utvrđene nepravilnosti, a kako nam je zadovoljstvo korisnika na prvom mjestu, iznimno je donesena odluka o korekciji zaduženja sporne usluge (…)”
E sad, koliko god mi nije jasno zbog čega signal strane mreže zahvaća ovako duboko u domaći zračni prostor, moram priznati da me akcija mojeg GSM operatera ugodno iznenadila, tim više što je sporno terećenje samo prefakturirani trošak slovenskog operatera, na koji ovi nemaju utjecaj. Za svaku pohvalu!
Pitam se samo kakve probleme moraju imati ljudi koji žive tik uz granicu…

Wednesday 14 December 2011

Mnogo nula

Posljednjih nekoliko godina odasvud nas zasipaju veliki brojevi. Naime, u dobrim vremenima, dok su se zbrajale dobiti velikih multinacionalnih kompanija, najveći brojevi u upotrebi bili su milijarde. No, otkako je globalna ekonomija krenula nizbrdo, počeli su se zbrajati gubici i iznosi koji su potrebni za pomoć državama u problemima, pa su se počeli spominjati i riječi poput trilijuna.

I dok smo odavno naučili da se milijarda na engleskom zapravo kaže billion (iako u britanskom engleskom postoji riječ milliard, nisam primijetio da ju itko koristi), možda nas pomalo zbunjuju ovi trilijuni. Radi se o tome da su u engleskom jeziku nakon milijuna nazivi za goleme brojeve za faktor tisuću pomaknuti "udesno". Tako svakodnevna engleska riječ billion odgovara našoj milijardi, dok se naš bilijun na engleskom kaže trillion. Slijedi engleski quadrillion, što je jedinica i petnaest nula, no taj broj nema neku značajnu primjenu, barem ne u svjetskoj ekonomiji, obzirom da je cijeli svjetski bruto proizvod velik nešto više od 60 bilijuna dolara (60 milijuna milijuna, tj. 60.000.000.000.000, na engleskom: 60 trillion).

Naravno, stvari nikad nisu jednostavne, pa tako niti ova priča s brojevima. Više detalja može se pronaći na Wikipediji. U svakom slučaju, uvijek možemo upotrijebiti nama bliske tisuće i (nešto manje bliske) milijune, koji u svim jezicima imaju identično značenje te ih kombinirati u veće brojeve: tisuću milijuna, milijun milijuna, ... i tako izbjeći svaku zabunu.

Ja ću se osobno zadovoljiti s nekoliko milijuna, pri čemu oznaka valute niti nije bitna...

Tuesday 13 December 2011

Najljepši blagdanski poklon

Konačno je došao i taj dan! Nakon svega nekoliko beznačajnih prigovora na tijek izbora održanih pretprošle subote, Državno izborno povjerenstvo je potvrdilo konačne rezultate: nadmoćnu pobjedu koalicije SDP - HNS - IDS - HSU, tzv. Kukuriku koalicije.

Za sutra je najavljeno Predsjednikovo imenovanje mandatara nove Vlade, a za Božić bismo mogli imati i izglasano povjerenje novoj Vladi u Saboru. Bit će to nakon posljednjih 8 mučnih godina (i onih prethodnih desetak na koncu prošloga tisućljeća) zaista lijepi poklon za pod bor.

Iskreno želim novoj Vladi mnogo uspjeha i još više sreće u budućem radu - trebat će joj. Ti ljudi su nam posljednja šansa da se svi zajedno počnemo izvlačiti iz ekonomskih i moralnih govana u kojima se nalazimo...